LJubav prema kućicama i betonu

Bez nekog velikog promišljanja i razmišljanja, zapelo mi je nedugo za oko (zapravo mi je zapeo sloj prašine za oko pa sam se primila brisanja iste) kako imam na polici kolekciju kućica raznih veličina i dizajna i od raznih materijala. I shvatila sam kako mi je ta kolekcija stvarno draga. I kako ju dugo nisam nadopunila. I znate kako jedna misao vodi drugoj i započinje kreativni proces…poželjela sam jednu od betona. I poželjela sam ju napraviti sama 🙂

Sam proces od ideje do realizacije nije trajao dugo, ali je bio intenzivan. Posebno dio traženja kalupa, pa ideje o samostalnoj izradi silikonskog kalupa, pa traženje idealne kućice po kojoj bih napravila kalup, pa odustajanje od te ideje, pa opet traženje gotovog kalupa i tako ukrug dok mi prijateljica nije poslala link onog koji je bio najbliži mojoj viziji i naručila sam ga iz susjedne dežele.

Onda slijedi izrada betona. Prije nego sam krenula u proces, sve mi se činilo jako jednostavno. Nema puno mudrosti, beton, voda i kalup. Naravno da nije tako jednostavno. I kruh je samo voda, germa i brašno s malo soli, pa opet svi znamo kako proizvod tih sastojaka može izgledati. I jako dobro i jako ne dobro.

Prvo uopće nisam znala postoji li razlika između cementa i betona, je li to ista stvar ili? Što ja uopće tražim? Kada sam u građevinskom dućanu naučila razliku (cement je sastavni dio betona kojem se dodaje pijesak ili šljunak) ljubazni prodavač me upozorio da je granulacija građevinskog betona (veličina šljunka u njemu) prevelika za moje kućice. Nisam željela izaći iz dućana praznih ruku, pa se ljubazni prodavač potrudio i ponudio mi mort, da pokušam s njime. I upalilo je.

E sada sam morala zamiješati malo morta :). Ništa lakše, opet sam mislila. Krenula sam s po par žlica, u malim posudama, prčkala, miješala, tresla kalup da izađu mjehurići zraka (to je bilo prvo na što su me upozorili kada sam krenula u avanturu beton) kad sam primijetila da me peku jagodice prstiju…hm, možda zbog betona? Bih li trebala staviti rukavice? Odgovor je, pogađate, svakako da!!!! Imala sam “izgorene” jagodice par dana i nije mi više palo na pamet ne imati fine, gumene rukavice dok radim.

Sve poslije toga je skoro pa pjesma…prošla sam dio procesa zvan pokušaji i pogreške, ali i oni nose prije svega iskustvo i znanje, ali i veselje. Nisam bacila ni jedan komad koji sam napravila, svaki ima dušu i većina se da nekako prepraviti, pobojati, ukrasiti kako bi nekome postao lijep i poželjan 🙂

Da skratim priču, zaljubila sam se u svoje kućice! Bile su mi divne i tako čisto sive, bez ičega, ali mi je često pitanje što ću sad s njima i zar ću ih samo tako ostaviti potaklo maštu i ideje i sada imam minimalističku kolekciju, skandinavskog, jednostavnog štiha koju jako volim. I još more ideja koje kuhaju u glavi. I osokolila sam se staviti ih u prodaju. I uspjela sam, postoje ljudi kojima se sviđaju koliko i meni, i kupuju ih! I znam da je ovo samo početak 🙂

Ovo je fotografija s mojeg mobitela. Ako su i vama privlačne i poželite jednu, dvije za sebe ili nekome kao poklon, javite se! Javite se i ako ne želite kupiti, već me samo nešto pitati ili podijeliti sa mnom. Pišite mi na info@kreativneminute.com.hr ili preko društvenih mreža Instagram i Facebook. Čekam vas i veselim se!

Hvala!

•